Važnost učešća građana u osmišljavanju prostora koji nas okružuju

Razlog zbog kojeg bi građani trebali da preuzmu aktivnu ulogu u kreiranju prostora oko nas jeste činjenica da posljednjih godina gradske vlasti nisu vodile adekvatnu politiku prostornog planiranja. Veliki broj javnih prostora je uništen, što pretvaranjem u privatnu svojinu, što izgradnjom poslovnih i stambeno-poslovnih objekata kao i neadekvatnom brigom, koja je dovela do toga da postanu ruglo grada i opasnost po građane. Ono što je karakteristično za Banjaluku posljednjih decenija - i ne samo za nju, nego i za druge gradove u regiji - jeste to što većina javnih prostora prelazi u ruke privatnika i na taj način gubi svoje karakteristike i identitet. To postaju elitistički prostori kojima najčešće mogu da pristupe određene skupine ljudi koji za to plaćaju nadoknadu. Ovo je, nažalost, slučaj i sa javnim prostorima koji su i dalje u vlasništvu države ili grada, tj. građana. Neki od primjera su Vodeni park "Aquana", Muzički paviljon, Gradski stadion i sl.

Kako se ne bi i dalje nastavilo sa uništavanjem i rasprodajom javnih prostora, tj. prostora svih građana, potrebno je da se svi što prije aktivno uključimo u proces planiranja grada, da pratimo realizaciju usvojenih planova te da, ukoliko se za tim ukaže potreba, reagujemo i pozivamo na odgovorinost predstavnika vlasti.

Banjaluka je ne tako davno nosila naziv "grad zelenila". Iako je mnogi i danas tako zovu, ona se ni približno ne može porediti sa "gradom zelenila" od prije dvadeset godina. Svi koji su i ranije živjeli u Banjaluci, ili su je rado posjećivali, sjećaju se javnih prostora kao što su mali "Borčev" stadion u samom centru grada, zelena površina kod Medicinske elektronike, prostor Paskuline ciglane, Banjalučko polje itd. Ovi javni prostori, koji su bili namjenjeni za rekreaciju, sportske i kulturne aktivnosti, danas ne postoje ili se njima ne može slobodno prostupiti. Na njihovom mjestu danas se nalaze tone betona, stambeno-poslovni objekti, parking mjesta i sl. Neki od njih nisu imali značajnu funkcionalnost, ali to upravo ukazuje na neadekvatno upravljanje javnim prostorima od strane gradskih valsti. Dopušteno je da značajni prostorni potencijali u samom centru grada propadaju, iako je potreba za njima uvijek bila prisutna. Gubitkom ovih prostora, djeca, a i odrasli, nemaju dovoljno mjesta za igru, rekreaciju i druženje. Sve više smo osuđeni na zatvorene prostore i betonirane površine. Manje je ulica ugodnih za šetnju duž kojih se prostiru aleje, ljetne temperature su sve ekstremnije, vazduh je zagađeniji, a ljudi imaju više zdravstvenih problema.

Kako ne bismo samo kritikovali, moramo spomenuti i pozitivne primjere upravljenja javnim prostorima, odnosno njihove adaptacije. Odličan primjer je nekadašnja kasarna "Vrbas", koja je, nakon što je izgubila svoju prvobitnu funkciju, uz malo napora i dobre volje vlasti prmjenila namjenu i postala Univerzitetski grad. Univerzitetski grad je 2012. godine i zaštićen kao područje za upravljanje resursima u svrhu očuvanja dendroflore, ornitofaune, objekata kulturno-istorijskog nasljeđa, uspostavljanja botaničke bašte i arboretuma i obavljanja nastavnih i naučnih aktivnosti. Iako je primjera malo, oni treba da nam pokažu kako su pozitivne promjene moguće ukoliko postoji jasna vizija i dobra volja vlasti, institucija i građana.

Uspijeh određenog javnog prostora nije samo u rukama arhitekata/urbanista - on se takođe oslanja na ljude koji ga koriste i daju mu karakter. Svaki/a pojedinac/ka različite prostore doživljava na različit način, a ko će bolje da prepozna potrebe građana od njih samih. Građani su ti koji daju funkciju javnim prostorima i uspjeh samog prostora zavisi upravo od njih. Pošto su građani ti koji u najvećoj mjeri koriste javne prostore, bilo bi logično da imaju motiv i interes kako će prostor izgledati i koju će namjenu imati.

Kako ne bismo izgubili i ono malo javnih prostora koji su nam preostali i kako bismo primorali gradske vlasti da, umjesto da ih uništavaju i prodaju, stvaraju nove, važno je da podignemo svijest o važnosti javnih prostora i aktivno se uključimo u osmišljavanje istih.

Comments are closed.