O prostoru

Banjaluka je dugo vremena ponosno nosila epitet “grada zelenila”, a iako i danas mnogi posjetioci daju ocjene da u gradu i dalje ima mnogo zelenila, veliki dio zelenih i javnih površina je uništen u posljednje dvije decenije. Oni građani koji znaju kako je grad izgledao ranije, svjedoci su sistematskog uništavanja javnih i zelenih površina.

To nije samo problem Banjaluke, već takva praksa je uobičajena u većini gradova u regionu, kao posljedica naglo i drastično izmijenjenih političkih, društvenih i ekonomskih okolnosti. Takve okolnosti su zatekle građane nespremnima, a interesne grupe i pojedinci su uz podršku korumpiranih predstavnika vlasti su uspjeli da se nametnu kao najuticajniji faktori u donošenju novih prostorno-planskih rješenja. Iako predstavnici vlasti stalno ponavljaju da sada živimo u društvu zasnovanom na demokratskim principima, pokazatelji govore da je učešće i uticaj javnosti na javne politike sve manji.

U ovakvim okolnostima koncept “zajedničkog dobra”, kao trećeg modela, pored javnog i privatnog dobra, otvara mogućnost rješavanja nekih od nabrojanih problema. Urbani razvoj kojeg usmjerava zajednica na principima participativnog odlučivanja postaje novi ideal za gradove koji su otvoreni, inkluzivni, održivi i prijatni za život svih svojih građana. Takvi gradovi promovišu saradnju i udruživanje građana umjesto individualizma i međusobnog takmičenja, što promoviše ravnopravnost u pristupu urbanim resursima.

Zajedničke prostore karakteriše uključenost zajednice u kreiranje i održavanje tih prostora, za razliku od javnih i privatnih prostora. Preduslov za stvaranje takvih prostora je svijest građana da gradske vlasti ne mogu ili ne žele da zadovolje potrebe građana za javnim prostorima, te da postoji spremnost da se građani udruže i samoorganizuju kako bi stvorili urbane prostore za svoje potrebe. Naravno, ovakve aktivnosti ne bi trebale da vode prema izostanku pritiska na gradske vlasti da ulože maksimalne napore da organizuju javne prostore i stvore preduslove da se građani uključe u stvaranje i održavanje zajedničkih prostora.

Prostor treba posmatrati kao jedan od najvažnijih resursa u urbanim sredinama.

Kada se govori o osobinama koje čine javni prostor onim što jeste, jedna od najvažnijih je pristupačnost, što podrazumijeva da im mogu pristupiti svi građani, bez obzira na pol, uzrast, obrazovanje, imovinsko stanje i sl, te da je vizuelno i fizički povezan sa okolinom. Sljedeća važna osobina je ugodnost i izgled prostora, što uključuje sigurnost, čistoću i dostupnost mjesta za sjedenje. Sljedeća važna karakteristike su funkcija i aktivnosti u prostoru, jer mogućnost da se posjetioci uključe u aktivnosti u prostoru će ih motivisati na ponovnu posjetu.

U posljednje vrijeme jedan globalni proces dodatno naglašava važnost mudrog i odgovornog upravljanja prostorom u urbanim sredinama. Radi se o klimatskim promjenama, koje uzrokuju toplija i sušnija ljeta, vlažnije i hladnije zime, nagle promjene vremenskih prilika, češće poplava i druge ekstremne vremenske prilike. Već je sada izvjesno da će se vremenom ove promjene intenzivirati, što sa sobom nosi ogroman uticaj na način i kvalitet života, posebno u urbanim sredinama. Takve okolnosti zahtjevaju značajnu promjenu navika, ali i promjenu našeg odnosa prema korištenju prostora. Jedan od imperativa je organizovanje prostora koji su fleksibilni na promjene klime.

Naša inicijativa se prioritetno bavi otvorenim javnim i zajedničkim prostorima. Ne iz razloga jer ih smatramo kvalitativno važnijim za život građana, već zbog toga što ih je uglavnom mnogo teže i skuplje vratiti u prvobitno stanje kada se jednom unište. Zato se nadamo da će građani prepoznati važnost uključivanja u procese donošenja odluka o upravljanju prostorom u našem gradu, te da će preduzimati inicijative da zapuštenim prostorima u daju nove namjene i otvore ih prema svim građanima.